Home Određenje

Ljudi će prihvatiti čak i najtamniju laž ako je ukrašena bijelim čizmama u svijetu gdje je ludost razumna. Apsolutni i definitivni moral predstavlja jedan od najvećih problema modernog svijeta. On truje, dijeli i uništava prirodni pogled na život i njegov položaj u većem poretku. Kako bi se shvatio temeljni problem apsolutnog morala, potrebno je dublje ispitati ovaj fenomen.

U Sedmom pečatu, slavnom švedskom filmu kojeg je režirao Ingmar Bergman, vitez po imenu Antonius Block stiže u krčmu. Tijekom razgovora s jednim čovjekom koji sjedi za stolom, Antonius čuje njegovu čudnu izjavu: "Ljubav je savršena u svom nesavršenom obliku." Što znači ova rečenica? Što stoji iza takve izjave koja se čula u kući zabave i smijeha? Kako bismo razumjeli zašto je apsolutno savršenstvo u stvarnosti nesavršeno, potrebno je naći primjere iz vanjskog, ali i iz unutarnjeg svijeta u kojem živimo u sadašnjem vremenu. Jednom su me pitali: "Zašto bi ljudi odvajali i očuvavali rase kad nema čovjeka na cijelom svijetu koji je po krvi 100% Norvežanin, Nizozemac ili Šveđanin?"

Da, zašto? Odmah mi je pao na pamet odgovor: "Zašto bi itko čitao knjige kada nijedan čovjek ne sadrži cjelokupno znanje svijeta?" Ovo protupitanje pokazuje jednu od temeljnih mana apsolutnog morala. Kada tvrdite da je sve već savršeno i gotovo, ili s druge strane, da sve nikad neće biti savršeno ili gotovo - time izražavate fatalistički pogled na život. Prestajete stremiti prema višem idealu ili cilju te umjesto toga sjednete i gledate kako svijet prolazi pokraj vas. Ovo je kukavički način nebrige za važna pitanja te se umjesto toga zadovoljava s manje vrijednim ili ničim. Osoba može i dalje cijeniti, voljeti, očuvavati, živjeti i diviti se vlastitoj kulturi bez da je "100% čista po krvi". Ako imate više od četiri ili pet generacija čiste krvi u vašim venama, najvjerovatnije ćete se osjećati čvrsto povezanim s kulturom vaše rase. Ovo ne znači da se ne treba povući linija gdje "manje dobro" postaje "neprihvatljivo" za prateći standard, nego samo da se većina ljudi koja odbija nešto raditi samo zato što to nešto već nije "savršeno" zapravo u suštini odriču samog života.

Kada savladate svo znanje ovog svijeta, također ćete automatski savladati sposobnost za neposjedovanje bilo kakog znanja. Apsoultni moral odbacuje samog sebe jer je u svojoj temeljnoj strukturi paradoks. On tvrdi da posjeduje "slobodu", "vječnu ljubav" ili "osjećaj zadovoljstva koji vječno traje", ali sve ove stvari proturječe same sebi. Ne samo zato što čovjek koji zna sve zapravo ne zna ništa, nego zato što konstantni i nepromjenjivi uzorci gube svoja značenja. Usporedite ovo s žido-kršćanskom idejom "raja". Zvući dobro na papiru da se uvijek osjećamo radosnima, ali u stvarnosti bi to bilo vječno mučenje. Nikad ne doživjeti neuspjehe, nikad ne iskusiti bol, nikad ne osjećati raznolikost zemaljskog života. Na kraju je to više bol nego zadovoljstvo.

Jedan od razloga za ovo je da svijet često ovisi o situacijama i varijablama. To je kao kad rješavamo matematički zadatak, shvaćajući da kad mijenjamo x u Y = x + 6, i Y će se također promijeniti. Apsolutno stanje ovo ne uzima u obzir jer jedino vidi Y1 = dobro ili Y2 = zlo. Nažalost, dijeljenjem zadatka također dijelimo i pogled na život. Raj postaje odvojen od zemlje i ako po moralu odaberete jedan dio zadatka, onda ste uspješno odbacili drugi dio tog zadatka - drugi dio izvornog pogleda na život.

U ovom smislu Ingmar Bergman ne izražava mržnju prema ljubavi. On shvaća da ljubav koja je sama po sebi savršena nikad neće dostići savršenstvo jer postaje neljudska i nezemaljska. Ona ne spada u način shvaćanja da se uvijek stremi i nastoje postići "dobre" stvari i možda takva i treba biti. Bez nečega što se može usavršavati stremljenje prema višim i boljim stvarima postaje besmisleno te će umjesto toga pasivnost, pacifizam i fatalizam vladati ljudskim umom. Kako bi moderni čovjek mogao steći novu i zdraviju perspektivu na život, on mora otići iznad apsolutnog dobra i zla te umjesto toga analizirati i živjeti u svijetu onakvom kakav jeste. Sve ostalo je odbacivanje, podjela koja ne služi drugoj svrsi nego da moralizira i prema tome da kaže ne samom životu.

March 5, 2006

Our gratitude to "Draugdur" for this translation.


Slashdot This! Bookmark on Windows Live! Bookmark on Newsvine! Bookmark on Reddit! Bookmark on Magnolia! Bookmark on Facebook!

Copyright © 1988-2010 mock Him productions